Djetinjstvo, nepunoljetnost, zrelost i starost su tragovi koji čovjek ostavlja tijekom života. Svaka pozornica našeg života posebna je za svakoga od nas.
Kada
razmišljamo o našem djetinjstvu, prva misao nas vodi prema ljepim vremenima iz
tog doba, a to je ...igrati se.
Kad
bih pridružila riječ djetinjstvo pojmu dobrota, u mojem umu dolazi slika naših
nježnih djedova. Pored obitelji, glavnu ulogu u našem životu imali su i djedovi
koji su ispunili naše uspomene iz djetinjstva.
Uvijek
me raduje kada razgovaram s mojim roditeljima o nekim događajima doživljenim u
našem životu, posebno o uspomenama koje su prethodile nekom velikom slavlju.
Još
se nisu počele širiti prve pahuljice snijega preko našeg sela, ali oštra zima
ostavlja znak da smo u mjesecu prosincu, mjesecu slavlja Isusovog rođenja.
Približavanje
ovog slavlja primorava me da razmišljam o davnim trenucima, a to su slike
života koje mi se stalno vrte u pamćenju. Sjećam se kako sam provodila cijele
dane vani i igrala u snijegu s mojim prijateljima, vozili smo se, sanjkali i
pravili snješka. Nisam osjećala ni zimu, ni glad, ulazila bih u kuću samo kada me
je režio željudac, u znak protesta. Čak se i sada sjećam posebnog ukusa bakinih
palačinki, koje su me u toploj sobi uvijek očekivale.
Ne
mogu zaboraviti niti večer Badnjaka, kada sam s drugom djecom išla od kuće do
kuće i pjevala božićne pjesme, navješćujući ukućanima Isusovo rođenje. Radovala
sam se kada sam dobila jednu malu nagradu u zamjenu za otpjevane pjesme, a to
su bile jabuke, neki novčići, kolačići i druge slične stvari.
Sigurna
sam da je svaki od nas imao lijepo djetinjstvo, taj nevin i predivan svijet u
kojemu je tuga isključena.
Trag
djetinjstva će nas pratiti cijeli život i uvijek će ostati svijež u našem
sjećanju, kao trajni dokaz o tome što znači radost.
Želim
svim čitateljima naše publikacije sretan i radostan Božič, uz želju da praznik
Isusovog rođenja svima donese ljubav,
vjeru i nadu!
Maria Calina
